29.

listopada 2021.

I.

“Konsolidirani dug Grada Zagreba iznosi 8,2 milijarde kuna na dan 30. lipnja“, objavio je ushićeno, ničim izazvan, u četvrtak, 28.10.2021., gradonačelnik Tomislav Tomašević, na petoj sjednici Gradske skupštine Grada Zagreba.

Uz to što, kako je rekao, polovica toga duga otpada na Zagrebački holding d.o.o., a odnosi se na dug prema bankama i državi. Točnije od ukupnog, tzv. konsolidiranog duga od 8,2 milijarde kuna, 4,9 milijardi kuna je dug Zagrebačkog holdinga d.o.o. prema financijskim institucijama i državi, 2,4 milijarde kuna je dug Grada Zagreba i 0,9 milijardi kuna je dug ZET-a. I sve to intonirajući ekskluzivnom novošću.

Pri tom se, naravno, nije pozvao na izvore prezentiranih podataka, kako bismo se i sami mogli uvjeriti u njihovu točnost, što je već pitanje pristojnosti.

Istini za volju, izneseni podaci i ne odstupaju bitno od službenih, javno dostupnih i objavljenih u izvještajima navedenih subjekata za poslovnu 2020., tijekom proljeća 2021.

Dakle, u Bilancama navedenih subjekata, na dan 31.12.2020. stoje podaci kako slijedi:

Tako je u svojoj raspravi, pozivajući se na navedene izvještaje, istakao i predsjednik Kluba zastupnika naše stranke „Bandić Milan 365 – Stranke rada i solidarnosti“, politički tajnik, Nenad Predovan “Ne radi se ovdje o nekoj ekskluzivi nastaloj ‘Njihovom analizom’. Tko je htio, mogao je već tijekom proljeća ove godine, na internetu, u tri jednostavna klika doći do navedenih službenih, javno objavljenih podataka!“

Iako stanje zagrebačkih financija zaslužuje posebnu stručnu pozornost već i samo po sebi, reklo bi se da je gradonačelnik Tomislav Tomašević svojom drama-queenovskom, PR-ovski teatralnom objavom, želio situaciju prikazati dramatičnijom nego što jest.

II.

U nastavku svoje dramatske seanse, vrli nam gradonačelnik Tomislav Tomašević, pokušao je auditorij Gradske skupštine impresionirati svojom svestranom financijsko-analitičkom (ne)pismenošću uspoređujući tzv. konsolidirani dug od 8,2 milijarde kuna, dakle ukupni dug tri promatrana subjekta (koji, btw, dospijevaju dinamikom i do 7 godina), samo sa prihodima proračuna Grada Zagreba, i to bez proračunskih korisnika, koji prema službenom izvještaju za 2020. iznose 8,7 milijardi kuna, naravno bez prihoda promatranih subjekta.

Slavodobitno zatim zaključuje kako tzv. konsolidirani dug od 8,2 milijarde kuna, koji se odnosi na obveze prema bankama i drugim financijskim institucijama, čini gotovo 100,0% proračuna Grada Zagreba od 8,7 milijardi kuna, i uz svesrdnu asistenciju svog sekundanta, SDP-ovog „financijsko proračunskog maga“ Ivana Račana, zakucava, kako je više nego očito da je u konkretnom slučaju bivša gradska vlast postupala nezakonito?!

Od nekoga je, siromah, čuo za neki limit od 20,0% pa ga je onda, na sebi svojstven način i onako kako je on to razumio, i on uvrstio u svoj tužni algoritam. Što na ovu neshvatljivu besmislicu reći više osim – sramota!

Da ne ostane nedorečeno, kao jedan od uvjeta za dugoročno zaduživanje, ukupna godišnja obveza jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koja se zadužuje uzimanjem kredita, zajmova i izdavanjem vrijednosnih papira, može iznositi najviše do 20,% ostvarenih prihoda u godini koja prethodi godini u kojoj se zadužuje.

Također, može dati jamstvo pravnoj osobi u svojem većinskom izravnom ili neizravnom vlasništvu i ustanovi čiji je osnivač za ispunjenje obveza pravne osobe i ustanove, uz prethodno ishođenu suglasnost ministra financija.

Dana jamstva uključuju se u opseg mogućeg zaduživanja jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Dakle,

limit se odnosi samo na Grad Zagreb kao jedinicu lokalne i područne (regionalne) samouprave ali ne i na trgovačka društva u njegovu vlasništvu

Ukupan dug Grada Zagreba u odnosu na proračun na razini je 20,0% ili preciznije: (2.525.809.322/12.237.718.535)×100 = 20,6%!

Godišnji anuitet Grada Zagreba u odnosu na proračun također je podnošljiv: (704.868.526/12.237.718.535)×100 = 5,7%!

III.

Udio duga svakog od spomenutih subjekata ima smisla mjeriti u odnosu na ukupnu imovinu odnosno obveze prikazane u posljednjim službenim podacima iz Bilanci na dan 31.12.2020.

Udjeli su jasno prikazani i izraženi postotcima u prethodne tri tablice. Iz njih se pouzdano uočava da je udio obveza prema bakama i drugim financijskim institucijama u odnosu na ukupnu imovinu odnosno obveze za:

Grad Zagreb: (2.525.809.322/19.012.789.056)x100  ………………………………………………. 13,3%

Zagrebački holding d.o.o. – Grupa: (4.501.762.361/16.427.787.707)x100  ………………….. 27,4%

ZET: (943.455.302/2.974.931.106)x100  ………………………………………………………………. 31,7%

IV.

Zaključno, financijski problemi Grada Zagreba i trgovačkih društava u njegovom vlasništvu nisu, uz sve njene slabosti, dominantno posljedica lošeg upravljanja prethodne upravljačke garniture i problem nije dominantno u dugovima i njihovoj visini, već u dugogodišnjoj stagnaciji poreznih prihoda, nastalih rasterećenjem oporezivanja rada.

Bez namjere da se ovaj tekst dodatno opterećuje posebnim analitičkim pokazateljima, u tu ću svrhu citirati dio Zaključka iz studije grupe autora, doc.dr.sc. M. Primorca, prof.dr.sc. H. Šimovića, izv.prof.dr.sc. S. Drezgića i M. Davidović, mag.oec: “Analiza utjecaja promjene propisa na prihode Grada Zagreba“, CLER, Rijeka, travnja 2020.

U Zaključku se između ostalog ističe slijedeće: “Rezultati obavljenih analiza pokazuju

, da je na snazi ostao isti zakonodavni okvir koji je bio na snazi 2014., u razdoblju od

2015. do 2019. godine, uprihodio ukupno preko

6 milijardi kuna prihoda od poreza na dohodak od rada

K tome se navodi i ovo: “Koliko su se navedene promjene negativno odrazile na financijsku poziciju Grada potvrđuje i činjenica kako su prihodi poslovanja

u 2008. iznosili 7,1 milijardu kuna, a 2018., dakle 10 godina kasnije, tek 7,2 milijarde kuna

poslovanja cjelokupnog lokalnog javnog sektora (

prihoda poslovanja Grada Zagreba od

Uz sugeriranje mogućih rješenja, upozorava se na moguće narušavanja financijske stabilnosti: „Drugim riječima,

trebalo bi razmotriti mogućnosti trajnog nadomještanja izgubljenog fiskalnog kapaciteta lokalnim jedinicama

uglavnom pogađa veće gradove u kojima se najvećim dijelom odvija gospodarska aktivnost

, jedna od potencijalnih mjera mogla bi biti mogućnost uvođenja prireza porezu na dobit ili poreza na nekretnine. Time bi se lokalnim jedinicama dodijelio dodatan fiskalni kapacitet, a lokalne jedinice mogle bi imati autonomiju u utvrđivanju stopa prireza u zadanim okvirima – kao što je to slučaj kod poreza na dohodak. U svakom slučaju,

bez preciznih analiza te jasnih, transparentnih i učinkovitih mjera

kojima će se JLP(R)S dugoročno kompenzirati gubitak fiskalnog kapaciteta zbog smanjenje poreznog tereta na rad,

dohotka (povećanjem osnovnog osobnog odbitka, ili smanjenjem poreznih stopa)

moglo bi znatno narušiti financijsku stabilnost

pojedinih lokalnih jedinica, a posljedično i lokalnog javnog sektora u cjelini.

V.

Što pak reći za aktualnu upravljačku garnituru Grada Zagreba, za koju prije svega valja naglasiti da je s manjkavim upravnim kapacitetom (financijskim, kadrovskim, razvojnim), osuđena da alibi za svoju nemoć u rješavanju ozbiljnih gradskih problema (obnova, otpad, upravljane financijama, organizacija gradske uprave i trgovačkih društava) traži u prozivkama bivše upravljačke garniture, uz učestale pokušaje, greške i reteriranja.

Korak naprijed – dva unatrag i obrnuto.

K tome još sve popraćeno i jeftinim populizmom, lažima, netransparentnošću, političkom isključivošću i revanšizmom. Tužno je tu nemoć promatrati. Jednom riječju: dezorijentirani diletanti!

Slavko Kojić

potpredsjednik Gradske organizacije Grada Zagreba

stranke „Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti“