Da je na vlasti, predsjednik SDP-a Peđa Grbin sucima bi uveo veting – tko ne bi mogao dokazati porijeklo imovine, bio bi udaljen iz sustava.

Odmah bi ukinuo Visoki kazneni sud, a sve sudske odluke izvukao na svjetlo dana. Za Jutarnji list govorio je o pravosuđu, izboru predsjednika Vrhovnog suda, predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću i njegovim potezima, te stanju u stranci.

Kakva je situacija u SDP-u? Je li bilo sjednice Predsjedništva i Kluba zastupnika nakon izbacivanja četvero saborskih zastupnika iz stranke?

Sjednica Predsjedništva će se održati kroz desetak dana, a nakon nje i sjednica Kluba zastupnika.

Ispada da nisu svi članovi Predsjedništva načisto s time što se dogodilo, niti svi podržavaju izbacivanje zastupnika iz stranke.

O postupcima koji se provode u Zagrebu i Slavonskom Brodu Predsjedništvo je raspravljalo nekoliko puta. Nakon duge i konkretne rasprave odluku o njihovom raspuštanju donio je Glavni odbor stranke. Međutim, ako članovi Predsjedništva zatraže da se o nekim konkretnim aspektima toga postupka ponovo raspravlja, onda ćemo raspravljati. Niti jedna tema u SDP-u nije zabranjena.

Nije do kraja jasno zašto su izbačeni bivši glavni tajnici Nikša Vukas i Zvane Brumnić, bivši ministar Rajko Ostojić, neki dvoje je li, unatoč sumnjama u nezakonitosti u vođenju obiteljske tvrtke trebala biti izbačena Marina Opačak Bilić, a najviše čuđenja je u slučaju Gordana Marasa.

Organizacije u Zagrebu i Slavonskom Brodu bile su u katastrofalnom stanju. Apsolutno katastrofalnom! Pokazat ću na primjeru Zagreba. Prije 10 godina na unutarstranačkim izborima po načelu jedan član, jedan glas u Zagrebu je glasalo gotovo 4000 članova. Prošle jeseni je na unutarstranačkim izborima za vodstvo stranke glasalo oko 1300 ljudi. Dakle, broj ljudi koji sudjeluju u radu stranke je u deset godina smanjen tri puta. Broj članova u Zagrebačkoj organizaciji od 2016. do 2020. godine smanjen je za njih 2000 i to zato što su ljudi organizaciju napuštali nezadovoljni njenim radom. Dio tih ljudi je otišao u konkurentske političke opcije. Organizacija je bačena na koljena i zbog toga smo morali provesti revidenciju koja je pokazala, kako u Zagrebu tako i u Slavonskom Brodu, da brojni članovi uopće nisu članovi SDP-a. Za brojne ljude nemamo ni podataka da li postoje, nemamo kontakte i do njih nismo mogli doći. Treći godinama, neki i desetljećima, ne ispunjavaju stranačke obaveze, ali su se vukli po evidencijama. U obje organizacije vlada kontinuirani nered, one ne mogu ispunjavati svoju funkciju. Ako sada moramo provesti postupke koji pokazuju da će se u obje organizacije članstvo smanjiti na 40 posto i da neki ljudi moraju otići iz stranke, onda netko za to treba odgovarati. Osobe o kojima govorimo bilo kao predsjednici gradske organizacije u Zagrebu ili predsjednica Županijske organizacije Brodsko-posavske su odgovorni za to stanje.

Maras traži očitovanje zašto je izbačen. Hoće li ga dobiti?

Kolega Maras je kao član Glavnog odbora sudjelovao na sjednici koja je odlučila o raspuštanju članstva u Zagrebu, na toj je sjednici, prije gotovo dva mjeseca dobio argumente i razloge zašto se organizacija raspušta, a članovima prestaje članstvo.

Iz podataka koje ste iznijeli ispalo bi da se u SDP-u varalo i kralo na unutarstranačkim izborima.

Teško mi je izreći takvu konstataciju, ali ono što smo imali priliku vidjeti u našim bazama pokazuje da se u najblažem slučaju na izborima i prije izbora manipuliralo za nečije potrebe. Tu ću stati jer ne želim svoje kolege i stranku vući kroz blato više nego što je to potrebno. Ali je stanje takvo da smo jednostavno morali napraviti rez. Ružno zvuči, ali ako u stranci vidiš kontinuirani odlazak ljudi koji su nezadovoljni načinom na koji se njome upravlja, ako vidiš nečinjenje, nedostatak bilo kakve političke vizije, onda su samo dvije opcije. Ili nastaviti gledati kako sve propada, ili nešto poduzeti. A ja propadanje ne mogu gledati.

Isključeni članovi, ali i oni koji ih podržavaju, tvrde da nije bilo nikakvih razloga za isključenje. Dapače, ističu da ste imali savršeni mir, da vas nitko nije ni zbog čega prozivao te maksimalnu kooperativnost u Klubu?

Podsjetit ću da kao predsjednik stranke koji je dobio veliku potporu članica i članova SDP-a u Klubu zastupnika nisam uspio napraviti ni minimalne promjene, kao što je, primjerice, pitanje predsjednika Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Kolege kojima su članovi pokazali palac dolje to očigledno nisu prihvatili i nastavili su voditi politiku kao da se ništa nije dogodilo. Stranka se na taj način ne može voditi.

Najavili su protuudar. Navodno je strategija da većina izglasa ostanak izbačenih SDP-ovaca u Klubu zastupnika SDP-a i prisile vas na pasivnost ili izbacivanje 18 zastupnika iz stranke što vam ne bi prošlo. Je li moguće tako nešto?

Te inicijative i najave pokazuju da ima osoba kojima dobrobit stranke i ideje koje bi trebali zastupati nisu na prvom mjestu, nego je osobni interes. A to je pokazatelj da smo donijeli ispravne odluke. Razgovarat ćemo i na Klubu zastupnika i uvjeren sam da će Klub poštovati odluke koje su donosili Predsjedništvo i Glavni odbor stranke.

A što ako neće? Je li to onda blokada stranke, udar na vodstvo?

Uvjeren sam da će članovi Kluba zastupnika poštovati odluke središnjih tijela stranke. Ako se to kojim slučajem ipak ne dogodi, tada ćemo vidjeti što i kako dalje. Ne želim najave o tome davati putem medija.

Spočitava vam se slab rejting SDP-a. Po zadnjem istraživanju Možemo! vas je čak i preteklo.

Točno je da nam rejting stagnira u posljednjih godinu dana i ni za koga od nas nije zadovoljavajući. Međutim, rejting stranke je posljedica toga da se u SDP-u već godinama više bavimo sobom nego političkim radom i govorom o temama koje su bitne za društvo. Ne želim reći da mi u SDP-u to ne činimo, ali zbog unutarstranačkih odnosa to ne može doći u fokus.

Jesu li sukobi u SDP-u nasljeđe Zorana Milanovića i je li još on trebao raspustiti zagrebački SDP?

Nije to Milanovićevo nasljeđe. U SDP-u sam 23 godine i svjedočim sukobima otkad sam došao u stranku. To je još jedna ostavština, prije svega Milana Bandića koji je Zagrebu i Hrvatskoj ostavilo toliku količinu kukavičjih jaja, da ćemo se još godinama morati truditi da sve to popravimo. A što se raspuštanja zagrebačke organizacije tiče, sigurno su u prošlosti postojali trenuci kada bi ove procese bilo lakše napraviti nego ih je sada. Je li to bilo 2005. godine ili 2010. danas je manje bitno.

Jeste li pionir i šampion u izbacivanju članstva?

I u doba Ivice Račana, sredinom 90-ih, u SDP-u su bili određeni lomovi kada su stranku napustili ugledni ljudi. Sada je to možda malo više u fokusu jer se među ostalim radi o saborskim zastupnicima. Međutim, ako govorimo o ljudima koji su zbog svojih upravljačkih funkcija koje su obnašali, bilo kao tajnici stranke, poslovni direktor, predsjednici ogranaka ili županijskih organizacija, ili potpredsjednik stranke imali odgovornost da neke stvari naprave, a umjesto iskoraka iza sebe su ostavili nered i kaos, onda je ovo bilo nužno, ma koliko bilo teško.

Predsjednik Zoran Milanović je vratio odlikovanja Branimiru Glavašu, uručio je odlikovanje Zlatanu Miji Jeliću, generalu HVO-a kojem se za ratne zločine, a sada postrojbi Vojne policije HVO-a. Biste li Kolindi Grabar-Kitarović odšutjeli da je napravila takve stvari?

Ako ne griješim, odlikovana je postrojba koju je Jelić vodio, a on je primio odlikovanje. Da je to učinila Kolinda Grabar-Kitarović, rekao bih isto što ću i sada. Uloga tih postrojbi u obrani Hrvatske zaslužuje priznanje. Postrojbe HVO-a su sudjelovale u operaciji Oluja koja je rezultirala oslobađanjem velikog dijela teritorija Hrvatske i na nju svi možemo biti ponosni. Isto tako je činjenica da se određenim postrojbama stavljaju na teret ozbiljni zločini na teritoriju BiH. Predsjednik Republike sukladno svojim ovlastima ima pravo donijeti odluku da ih odlikuje. Ali da sam na njegovoj poziciji itekako bih razmislio o djelovanju tih postrojbi izvan operacija u kojima su nedvojbeno zaslužni za obranu Hrvatske, i nisam siguran bih li ih odlikovao. Obrazloženje zašto je odlikovao te postrojbe mora dati Zoran Milanović. Ja nisam njegov odvjetnik ni glasnogovornik.

Hoće li SDP na predsjedničkim izborima podržati kandidata koji nema problem vratiti odlikovanja čovjeku kojem se sudi za najgnusnije ratne zločine počinjene tijekom Domovinskog rata?

Predsjednički izbori su za tri godine i tada ćemo vidjeti tko će biti kandidati i koga će stranka podržati. Prilikom toga ćemo voditi računa o stavovima te osobe, a ako to bude sadašnji predsjednik Republike i o svemu što je radio tijekom svog mandata, bilo to pozitivno ili negativno. Među ostalim, u tijeku su procesi izbora predsjednika Vrhovnog suda i mislim da je Milanovićevo postupanje tu daleko više pozitivno nego negativno. Što se tiče odlikovanja Glavašu, bilo bi bolje da nisu vraćena, ali nije Milanović bio taj koji ih je dodjeljivao Glavašu niti onaj koji je ukinuo osuđujuće presude i, na žalost, učinio ga neosuđivanim čovjekom.

Nije li u velikoj mjeri kontaminirao izbor predsjednika Vrhovnog suda?

Nije. Ako je nešto kontaminiralo taj proces, ondaje to stanje u hrvatskom pravosuđu i upornost HDZ-a da spriječi bilo kakve promjene na bolje. Početkom srpnja je objavljeno izvješće EU koje pokazuje stanje u pravosuđu. Po percepciji je hrvatsko pravosuđe najgore u EU. Percepcija je način na koji ljudi vide da ono funkcionira ili ne, no kao pravnika me puno više zabrinjava činjenica da ono opet ne može rješavati priljev predmeta koji mu dolazi. Krajnje je vrijeme da se nešto učini i onaj, a to je predsjednik Republike, koji pokušava napraviti pozitivne iskorake ne može biti negativac u ovoj priči.

Jasno je da suci Vrhovnog suda žele da im na čelo dođe netko iz njihovih redova. Ima li, po vama, valjanih argumenata za taj stav?

Da je Hrvatska Nizozemska, Velika Britanija ili Švedska u kojima pravosuđe funkcionira, onda bi to bio logičan tijek stvari. Ali Hrvatska to nije. U Vrhovnom sudu imamo status quo, a ljudima koji tamo rade to očito odgovara. Odgovara im da uz posao suca mogu biti predavači na raznim akademijama i konferencijama i pospremiti si u džep još jednu sasvim pristojnu plaću. To je nešto što treba promijeniti, a to je očigledno nemoguće s ljudima koji su u tome sustavu i spremni su do zadnjega braniti stanje kakvo je sada. Zato je potrebno dovesti nekog izvana. Mislim da je Zlata Đurđević bila dobar kandidat, a to koliko se HDZ podigao na zadnje noge da spriječi njen dolazak na čelo Vrhovnog suda najbolji mi je pokazatelj koliko je bila dobar kandidat.

Na djelu je kompromitacija suca Dobranića koji je donio presudu za franak. Protiv njega je pokrenut stegovni postupak zbog neispunjavanja norme, a on kaže da za to nije pojma imao.

Sudac Dobranić je u slučaju franak postupio onako kako bi trebao postupati svaki dobar sudac. Pokazao je iznimno pravno znanje, ali još važnije, osobnu hrabrost da to znanje primijeni u konkretnom slučaju u korist slabih, žrtava financijskog nasilja banaka. Napisao je odličnu presudu koja je izdržala niz kontrola viših sudova i kojom je olakšan život više od stotinu tisuća ljudi u Hrvatskoj. Time je pokazao karakteristike koje bi sudac trebao imati, a to je kada ima znanje, kada je uvjeren u ispravnost svoje odluke, da ide protiv mašine. To je ono što nam treba na čelu Vrhovnog suda. Ako je doista točno da gotovo godinu dana nije obaviješten da se protiv njega vodi stegovni postupak, onda je to skandalozno i pokazuje koliko je nefunkcionalna uloga DSV-a u pravosudnom sustavu.

Što biste vi napravili da poboljšate pravosuđe?

Puno toga treba popraviti. Prvenstveno kontrola nad radom i imovinom pravosudnih dužnosnika. Neke zemlju su na temelju imovine sudaca provodile postupak vetinga, odnosno izoliranja onih koji nisu mogli opravdati i obrazložiti svoju imovinu, a prije nekoliko mjeseci Europski sud za ljudska prava je tome sustavu dao za pravo, rekao da je dopušten i u skladu s Europskom konvencijom. Dio pravosudnih dužnosnika je sam otišao iz sustava. To im je bilo draže nego da se dovedu u situaciju da im se provjerava imovina. Drugi bitan potez je objava sudskih odluka. U ovom trenutku je u elektronskom obliku zavedeno više od dva milijuna sudskih odluka. Od toga je tek 10 posto javno dostupno. Ne govorim o starim presudama koje treba digitalizirati, nego o onima koje već jesu u digitalnom obliku, ali nisu javno dostupne jer politika to ne želi, bilo izvršna vlast ili politika na Vrhovnom sudu. Sjetite se krađe zemljišta na Braču i sutkinje koja je to radila. Da su njene presude bile javno dostupne, to se ne bi dogodilo. Ovo je tek dio onoga što treba napraviti u pravosuđu, a može se vrlo brzo provesti, ako postoji politička volja.

Što biste učinili s Visokim kaznenim sudom da ste na vlasti?

Ukinuo bih ga jer ne vidim njegovu funkciju u ovakvom obliku. Ne vidim da se išta pozitivno dogodilo od njegova ustrojavanja, niti vidim što će Vrhovni sud raditi uz postojanje VKS-a.

Mislite li da bi SDP u koaliciji s Možemo! mogao formirati iduću hrvatsku Vladu?

Da. Tu drugim europskim zemljama u kojima je socijaldemokracija dobila povjerenje ona surađuje sa strankama sličnim Možemo! U krajnjoj liniji u Španjolskoj se zovu Podemos što znači Možemo.

Policija je obavijesne razgovore vodila u uredu gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića i to u njegovom i prisustvu njegove zamjenice. Je li to zakonito?

To je stvar policije i njihove procjene. Pitanje je li u skladu sa zakonom treba uputiti MUP-u.

Da ste gradonačelnik, biste li prisustvovali takvom razgovoru i radili bilješke?

Sumnjam. Ne bih želio ni na koji način kompromitirati policijski postupak i ne bih se želio dovoditi u situaciju da mi netko postavi ovakvo pitanje, pa makar bilo sve po zakonu.