Statistike pokazuju da u Europskoj uniji žene za isti posao u prosjeku zarađuju 12,7 posto manje, a u Hrvatskoj 11,2 posto manje od muškaraca.

Da bi se upozorilo na taj problem i raznim mjerama eliminirale te rodno uvjetovane razlike, u EU se 15. studenoga obilježava Dan jednakih plaća. Među saborskim zastupnicama i zastupnicima u promoviranju ravnopravnosti spolova posebno je aktivna SDP-ova Sabina Glasovac. S njom je Globus na ovu temu napravio intervju.Što zaključujete iz ovih statistika po kojima žene i dalje imaju značajno manje plaće? Barem u tome nismo među najgorima u EU…– Ova europska statistika pokazuje da žene u EU od sredine studenoga do kraja godine rade besplatno, da za istu plaću moraju raditi mjesec i pol dana više, a da za svaki euro koji u prosjeku zaradi muškarac žena zaradi 87 centi. I da, iako je razlika u plaćama između muškaraca i žena u Hrvatskoj nešto manja nego u EU, ona je i dalje velika. S godinama staža ta se razlika samo povećava i dovodi do velike nejednakosti u iznosu mirovine. Spoj dužeg životnog vijeka, niskih mirovina i povećanih životnih troškova uslijed inflacije dovodi do toga da su žene s godinama izloženije riziku od siromaštva i socijalne isključenosti te da na svojoj koži snažnije osjećaju produbljivanje društvene i ekonomske nejednakosti.Kakvi su trendovi u Hrvatskoj i EU i čini li vam se da se te razlike u plaćama smanjuju?– Kako gdje. Dok se jaz između plaća muškaraca i žena u EU s godinama smanjuje, u Hrvatskoj raste. Evo primjera. U EU se rodni jaz između plaća muškaraca i žena od 2015. do danas smanjio s 15,5 na 12,7 posto, a u Hrvatskoj je od 2014. do danas porastao s 8,7 na 11,2 posto. No i ovi trendovi smanjenja su užasno spori. Ovom dinamikom muškarci i žene će jednake plaće u Europi imati za 50 godina. Zbog toga je Europska unija posegnula za nizom mehanizama kojima nastoji ubrzati smanjenje nejednakosti na tržištu rada u državama članicama.Vjerujete li da će u praksi zaživjeti EU Direktiva o transparentnosti plaća po kojoj bi do 2026. za isti posao žene i muškarci trebali biti jednako plaćeni?– Nijedan napor nije uzaludan. Kao i s Direktivom o usklađenosti poslovnog i privatnog života. Ona nas je prisilila da u zakonodavstvo ugradimo povećanje i bolju regulaciju rodiljnih i roditeljskih potpora, potaknemo korištenje očinskog dopusta, dopuste vezane uz brigu o članovima obitelji, fleksibilnost radnog mjesta za majke djece do 8 godina te veću zaštitu trudnica i majki po povratku na posao. U tom smislu Direktivu o transparentnosti plaća smatram ne samo dobrodošlom nego i nužnom. Kao početnu točku. S jasnim ciljem kojemu težimo. A to je da za posao iste vrijednosti na mjestima iste složenosti i iste odgovornosti žena i muškarac budu jednako plaćeni. Imamo do 2026. dovoljno vremena da pripremimo zakone u koje ćemo integrirati ono što se od nas Direktivom traži: obvezu objave plaće u natječaju, zabranu ispitivanja radnika o prošlim plaćama, pravo radnika da od poslodavaca traži informacije o visini prosječne plaće onih koji obavljaju isti posao, pravo na obeštećenje platno diskriminiranih radnika te prebacivanje tereta dokazivanja platne nediskriminacije na temelju spola na poslodavca.Kako potaknuti poslodavce, pogotovo one u privatnom sektoru, da se toga pridržavaju?– Edukacijom, osvještavanjem problema, suradnjom i dijalogom pri izradi zakonodavnog okvira. Direktiva, recimo, propisuje obvezu kompanija s više od 250 zaposlenih da izvješćuju o razlikama u plaćama između muškaraca i žena. Ako je razlika u plaćama veća od pet posto, a ne može se opravdati objektivnim kriterijima, kompanije će morati poduzeti mjere za smanjenje razlike u suradnji s predstavnicima zaposlenih. To će, po meni, biti najveći izazov. Da se ne dogodi da se počnu smanjivati plaće muškarcima kako bi se postigla rodna ravnopravnost.Što mislite zbog čega su žene manje plaćene za iste poslove?– Više je razloga. Razlika u plaćama najniža je kod mladih radnika, a najviše raste u vrijeme kada žene uzimaju pauzu od karijere zbog trudnoće. Dok one pauziraju, muški kolege stječu iskustvo, napreduju i dobivaju povišice. Tu razliku u plaćama žene ne nadoknade do kraja radnog vijeka. Uz to, razloge vidim i u radu na nepuno radno vrijeme za koje se žene odlučuju zbog obiteljskih obaveza te u potplaćenosti sektora i zanimanja u kojima većinski rade žene.Iako su u Hrvatskoj žene u prosjeku bolje obrazovane od muškaraca, i dalje ih je osjetno manje na visokim menadžerskim i rukovodećim funkcijama. Kako to?– Hrvatsko su društvo desetljećima gradili muškarci po svojoj mjeri. Prvo, i dalje dominira tradicionalan pogled na muško-ženske uloge u društvu. Istraživanjima pokazuju da žene na vodećim pozicijama imaju bolje rezultate, bolji osjećaj za kolektiv, krizno u